NEDJELJA, 07. KOLOVOZA 2025.
Emocija zahvalnosti
Što je zahvalnost?
Zahvalnost je složena emocija što znači da je mješavina dviju ili više osnovnih emocija, na primjer sreće i olakšanja. Emociju zahvalnosti možemo doživjeti spontano, primjerice kad nam drugi ljudi pomognu doći do rješenja u situacijama u kojima se osjećamo nemoćni sami riješiti naš problem.
Kako potaknuti zahvalnost?
Emocija zahvalnosti je pod utjecajem našeg razmišljanja i možemo je namjerno izazvati razmišljajući o svim divnim ljudima koji su dio naših života i prisjećajući se svih lijepih stvari koje smo doživjeli. Zahvalnost ne osjećamo samo prema drugim ljudima, nego i prema životnim okolnostima, a mi kao vjernici osjećamo zahvalnost i prema Bogu.
Kada zahvalimo drugoj osobi, usađujemo joj uvjerenje da je njezina pomoć vrijedna i dajemo joj poticaj da i dalje bude takva. Također, kada se nama netko zahvali, to nam daje osjećaj vrijednosti. Iskrena riječ hvala puno je značajnija od same materijalne nagrade.
Zašto nam zahvalnost često izmiče?
Znamo da je u današnjoj kulturi materijalizam snažno zastupljen, a društvo nam neprekidno usmjerava pažnju na ono što nam nedostaje, što nemamo i što ne možemo ostvariti.
Bez obzira u kojoj se ti životnoj situaciji nalaziš, uvijek ima jedan razlog za reći hvala i za misli poput imam i mogu. Jednom prilikom je Viktor Frankl, psihoterapeut koji je preživio koncentracijski logor, rekao da se čovjeku može uzeti sve, osim posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta, vlastitih stavova i uvjerenja.
Zahvalnost je rijetko prvi odgovor na velik broj događaja i stvari u našim životima. Često ne primjećujemo velik broj situacija i stvari koje nam čine život ljepšim. Neke stvari uzimamo zdravo za gotovo sve dok ne ostanemo bez njih. Osobito je to izraženo kad izgubimo bliske osobe i tek onda shvatimo koliko smo trebali biti zahvalni na njima, kao i to koliko smo mogli biti bolji prema njima dok su bili s nama.
Svakodnevni razlozi za zahvalnost
Zahvalnost nam često izmiče i zbog toga što pred život mi sami sebi postavimo određena očekivanja koja ne možemo dostići ili zbog uspoređivanja s drugima. Trebamo zastati i razmisliti. Možda smo ljestvicu postavili nerealno visoko ili pokušavamo nešto što nije u skladu s onim što mi jesmo i što zaista želimo.
Većinu stvari u životu uzimamo zdravo za gotovo i uopće ne razmišljamo da bismo baš na tim malim svakodnevnim situacijama trebali biti zahvalni. Toliko je toga na čemu bismo svakodnevno mogli zahvaliti kao na primjer na mogućnosti da ujutro ustanemo , da se pobrinemo za sebe, da vidimo prirodu, lijep sunčan dan, čujemo, osjećamo mirise…
Razlog za zahvalnost je i činjenica da postoji netko u našem životu kome je stalo do nas, kome je stalo da budemo dobro.
Snaga pitanja: Na čemu danas mogu biti zahvalan/a?
Postavljajući sebi pitanje na čemu danas mogu biti zahvalan/a potičemo mozak da počne tragati za pozitivnim iskustvima. Već pokretanje ove pozitivne pretrage u našem mozgu dovodi do lučenja hormona sreće zbog čega ćemo se osjećati dobro bez obzira na rezultat te pretrage.
Dodatno, ako se ta pretraga završi osjećajem zahvalnosti tj. ako pronađemo nešto na čemu smo zahvalni u tom danu u našem mozgu se luči još jedan hormon koji podržava dobro raspoloženje i razinu energije te će lučenje tih dvaju hormona imati niz dobrobiti za našu psihu: smanjit će dozu naših briga, trenutne osjećaje straha, anksioznost.
Dnevnik zahvalnosti
Jedan od najboljih načina za primjenjivanje i osvještavanje zahvalnosti je vođenje dnevnika zahvalnosti. Kada se na kraju dana zapitamo što je to na čemu sam zahvalan/a shvatimo da su nam jako važne one stvari koje samo odrađujemo kroz dan, a koje ,možda, u danu i ne primjećujemo.
Prije spavanja zapišite sve na čemu ste zahvalni tog dana jer ćete se tako dvostruko ispuniti zahvalnošću – mišlju i pisanom riječju. Te napisane riječi dobro će vam doći u onim danima kad će se činiti da nemate na čemu biti zahvalni, a osobito u trenucima osamljenosti i samosažaljenja.
Zahvalnost i suočavanje s teškoćama
Svjesni smo da je teško zahvaljivati i pronaći nešto dobro kad smo u patnji i boli jer tada se naša patnja čini najtežom i najgorom, no naš ljudski pogled na patnju je krajnje nepotpun. Zahvalnost je prvi korak prema promjenama i može nam pomoći u suočavanju sa životnim teškoćama.
Piše : Zora Junušić