ČETVRTAK 14. KOLOVOZA 2025.
Kreativna molitva
Osjećaj krivnje i uska slika molitve
Često kod ljudi primijetim krivnju i neku vrstu opterećenja kada je molitva u pitanju:
„Opet nisam izmolio ono što sam trebao! Kada bih više molio sigurno bi mi se Bog smilovao. Ne znam više što da molim da mi Bog konačno pomogne i slično.“
Tako naša molitva postaje izvorom dodatne frustracije, a osoba koja, npr. pati od depresije ili napadaja panike, zapada u još gore stanje, stanje začaranog kruga — želi više moliti, a s druge strane kao da nema snage ili ustrajnosti.
Problem je što mi molitvu promatramo jako usko i što se ta molitva uglavnom sastoji od riječi koje smo naučili napamet te vjerujemo kako ćemo sa što većim broj izgovorenih riječi konačno nešto izmoliti od Boga.
Bog u takvim dušama izgleda daleko i nezainteresirano te ga se mora umilostiviti kako bi nešto dao. U čovjeku to budi osjećaj kao da se Boga mora dobro namoliti kako bi se On pokrenuo. Takva užasna slika Boga može samo pogoršati mentalno zdravlje. To nije Bog. To nije molitva. Ni približno.
Bog ne traži mučenje – molitva može biti kreativna
Nažalost, danas mnogi imaju tu nezdravu sliku o Bogu koja stvara samo dodatne terete i produbljuje onaj bolan osjećaj ostavljenosti i zaboravljenosti. S jedne strane želim moliti, a nemam snage, a pošto ne molim dovoljno, Bog ne želi ni intervenirati i pomoći mi u mome životu. On je sigurno posvećen onima koji su ustrajni u molitvi, a ja kad se odlučim na ustrajnost tek onda Mu se mogu obratiti. Ovakav način razmišljanja, nažalost, mnogi nose u svome srcu i zbog takvog stava osjećaj krivnje i besmisla samo se produbljuje. Još kada mnogi vjernici krenu olako dijeliti savjete osobama koje se nose s depresijom ili nekom sličnom poteškoćom, stvari se samo pogoršavaju.
Ono što volim naglasiti u susretu s osobama koje se muče s ovim poteškoćama, jest prije svega da Bog od njih ne traži nikakvo mučenje kada je molitva u pitanju. Bog, čija ljubav nadilazi najnježnije iskustvo ljubavi koje smo ovdje na zemlji doživjeli, sve promatra kao svoju ljubljenu djecu i nikako nije hladan na ljudsku bol. Ako itko razumije čovjeka koji proživljava bol depresije, onda je to Bog. I tu nema sumnje. On sigurno ne traži od nas da mu se obraćamo sa strahom i da svoj molitveni život svodimo na moranje. Tvoja i moja molitva može biti itekako kreativna.
Bol kao molitva
Moja nutarnja bol može postati predivna molitva kada je u tišini svoga srca predam Njemu koji je sama, čista ljubav. Sjeti se samo kako je Isus isto proživljavao nutarnje stanje duboke boli i da je njegova molitva bila prožeta tišinom, intimom s Ocem s kojim je sve što je proživljavao i dijelio. Imao je povjerenja da njegova bol može biti dar, a ona je to na kraju zaista i postala. Naš Gospodin zaista suosjeća s nama jer zna kroz što prolazimo. Tako moja bol postaje trenutak susreta, trenutak u kojemu se moj odnos s Bogom produbljuje.
Kreativni načini molitve
Molitva može biti slikanje, pisanje, sviranje nekog instrumenta, slušanje pjeva ptica. Osobno volim otići u prirodu jer mi tu duša spontano moli dok se divim ljepoti svega stvorenoga. Volim zamjećivati detalje i prepoznavati kako je Bog čudesan u svojim djelima i kako je izuzetno kreativan. Često ponesem Sveto Pismo sa sobom pa razmatram Evanđelje pored potoka koji žubori. Zamislim scene iz Evanđelja i promatram kako je Isus bio spontan i pun razumijevanja za ranjene duše. Kako im nikada nije tovario nesnosna bremena, već rado prijateljevao s njima. Ti susreti bili su molitva. Božja Riječ kaže da smo stvoreni na njegovu sliku, što bi onda značilo da smo stvoreni kao kreativna bića, samo je važno otkriti to u sebi.
Ako primjerice volim voziti bicikl ili trčati, to također može biti prožeto molitvom. Čitanje neke dobre knjige koja me upućuje prema Božjoj ljubavi također postaje molitva. Popodnevna kava ili čaj može pomoći da se saberem i svoje srce otvorim Bogu. Mogu se povući u svoju sobu i biti samo u tišini, svjestan da je Njegova ljubav u meni u onom najdubljem i najvažnijem dijelu moga srca. Biti svjestan da je moje srce odabrao za svoj dom kako bismo uvijek bili blizu jedno drugome postaje itekako duboka molitva.
Bog nije razočaran. On ima razumijevanja i poziva nas da se odmorimo u Njemu.
Trenuci slabosti
Nekad se može dogoditi da nemam snage ni za što od navedenog, i to je normalno, ali opet ni tada ne treba zapadati u stanje očaja, već s povjerenjem u Božju ljubav biti svjestan da sam samo čovjek koji je krhak i potreban Njegove milosti. Bog nije razočaran, već ima razumijevanja i poziva me da se odmorim u Njemu i kroz Njega. Važno je razvijati nutarnju slobodu da sve svoje emocije mogu dijeliti s njim bez ikakvog straha da ću biti odbačen. Nitko na ovome svijetu nema toliko suosjećanja kao što ima naš Stvoritelj.
Piše: p. Ivan Raljušić