Liječnici i lijekovi su dar od Boga
SRIJEDA, 23.SRPNJA 2025.
Lijekovi, vjera i suosjećanje
Možda duboko u sebi nosiš osjećaj krivnje zbog toga što uzimaš lijekove. Ponekad se kaže ili misli kako vjernici ne bi trebali uzimati antidepresive ili slične lijekove, no to je u potpunosti iskrivljeno razmišljanje i može imati loše posljedice za osobe kojima su potrebni lijekovi, a upravo zbog te nametnute krivnje ih ne uzimaju. Važno je lijek promatrati kao dio Božje providnosti te kako nam je upravo On darovao liječnike baš kako bismo im se mogli slobodno obratiti za pomoć, jer ne osjećamo se svi isto i ne nosimo svi istu težinu boli, anksioznosti, strahova i depresije. Kao svećenik uvijek govorim ljudima o važnosti suradnje s liječnicima te da lijek promatraju kao dar, a ne kao nešto odvratno ili kao znak pomanjkanja vjere. Duhovna pomoć je itekako važna, ali ne smijemo odbacivati i psihološku pomoć jer čovjek je biće koje ima svoju fizičku, psihičku, duhovnu i religioznu dimenziju. Sve se one međusobno prožimaju i zato je važno odgovorno pristupati poteškoćama.
Opasnosti duhovnog pojednostavljivanja
Nažalost, mnogi danas sve svode na duhovno pa se čovjeku vrlo lako mogu natovariti nepotrebni tereti. Još kad se određeni problem odmah povezuje s vlastitim grijehom, grijehom članova obitelji ili predaka stvar postaje još teža. Nažalost vrlo se lako poigravamo s dijagnozama, a to može ostaviti bolne posljedice po osobe koje se muče s određenom poteškoćom, primjerice depresijom ili nekim oblikom straha. Volim reći kako ta patnja itekako može biti dragocjena jer nas uči mijenjati određene životne navike. Osoba koja se suočava s depresijom ponekad nije u stanju ustati iz kreveta te ju se nikako ne smije dodatno opterećivati s nekim oblikom molitve koja može još dublje prouzročiti stanje tjeskobe i praznine. Sama njihova bol postaje najdublja molitva i to molitva koja je najčešće u tišini ponekad bez izgovorenih riječi. Molitva dubine, molitva srca.
Tiha molitva i kreativni izrazi
Ponekad će osoba napisati pjesmu ili neki tekst, ponekad naslikati sliku ili otići u prirodu i promatrati ljepotu stvorenoga u prisutnosti svoga Stvoritelja. Ponekad će slušati glazbu ili pogledati nešto lijepo i plemenito. Sve to može biti itekako kreativna i duboka molitva. Potrebno im je to osvijestiti, a ne ih zatrpati s molitvom u obliku recitacija kako da je ona magijsko rješenje. Savjeti kako treba više raditi i konačno se pokrenuti samo dodatno pogoršavaju stanje boli. Primjerice, osobi koja ima određeni strah brzopleto savjetovati da treba više moliti, postiti i hrabro se suočiti sa strahom, uzrokuje dodatni teret krivnje i osjećaja nemoći jer ispada da ona nije pravi vjernik ukoliko to ne može učiniti u stanju depresije.
Ne uspoređujmo iskustva
Nadalje, važno je naglasiti da moje iskustvo nije isto kao iskustvo drugoga. Svatko je od nas priča za sebe i nikad nije dobro svoje iskustvo nametati drugima. Ako sam već prošao kroz slične poteškoće ili još uvijek prolazim, onda svakako mogu biti dobra podrška toj osobi, ali to ne znači da trebam igrati ulogu liječnika ili svećenika i olako iznositi gotova rješenja. Osobno smatram da je osobama koje su pogođene određenim psihičko-duhovnim poteškoćama prije svega potrebno prihvaćanje i podrška, da znaju kako nikad nisu same i da su itekako dragocjene u Stvoriteljevim očima. Također je važno da poštujemo njihovu slobodu i da nikad ne vršimo psihološki ili duhovni teror nad njima. Ponekad one imaju potrebu biti same i to ne znači da nas odbacuju. U takvom stanju, upravo je ta tišina i mir koji su tada najpotrebniji, također vrsta molitve. To treba poštivati i dati im do znanja da smo uvijek tu za njih. Sjetimo se da Isus nikad nije vršio bilo koji oblik duhovnog nasilja nad ljudima.
Hrabrost potražiti pomoć
Dakle, osobe koje su potražile stručnu pomoć nisu lude niti malo vjerne, već naprotiv, osobe koje su itekako hrabre i odgovorne, osobe koje su svjesne svog problema i žele ga rješavati. Uvijek volim ohrabriti ljude na tom području i pozitivno im govoriti o lijekovima koje uzimaju ili ako idu na psihološku pomoć kroz neki oblik psihoterapije. Također je važno da im mi koji se smatramo vjernicima budemo podrška. Ja osobno puno učim od tih ljudi i vidim koliko se potencijala i talenata nalazi u njima. Te osobe su jake jer se svaki dan iznova suočavaju sa svojim borbama koje nitko ne vidi, dok na van sve može djelovati savršeno. Mnogi od njih nemaju podršku ni razumijevanje bliskih osoba te nalaze utjehu u onome čemu samo one znaju. Bitno je ne potonuti jer uvijek postoji nada.
Piše: p. Ivan Raljušić