SRIJEDA, 28. SVIBNJA 2025.

Strah od odvajanja od roditelja

Što je strah od odvajanja?

Strahovi su prirodan dio djetetova razvoja. Više od 90 % djece u dobi od 2 do 14 godina doživi barem jedan specifičan strah. Među njima, strah od odvajanja od roditelja jedan je od najčešćih i najupečatljivijih.

Ovaj oblik straha proizlazi iz snažne emocionalne veze, privrženosti, između djeteta i roditelja. Dok dijete osjeća sigurnost u njihovoj prisutnosti, njihova odsutnost može izazvati tjeskobu i strah.

Kada se javlja?

U predškolskoj dobi, strah se najčešće očituje kroz odbijanje odlaska u jaslice, vrtić ili ostajanje s čuvalicom. U školskoj dobi može se javiti kao strah od škole. Odgojitelji i učitelji primjećuju promjene u ponašanju osobito u trenucima kada:

  • roditelji duže izbivaju iz kuće
  • dolazi do bolesti ili hospitalizacije člana obitelji
  • dolazi do razvoda ili preseljenja

Kako pomoći djetetu?

1. Normalizirajte emocije

Djetetu možete ispričati vlastita iskustva iz djetinjstva i objasniti mu da je strah prirodan osjećaj.

2. Pokažite razumijevanje

Dopustite mu da izrazi svoje osjećaje kroz riječi, igru ili crteže. Nikad ne ismijavajte niti posramljujte dijete zbog njegovih emocija.

3. Pripremite dijete za odvajanje

Ako odlazite na dulje vrijeme:

  • Objasnite djetetu gdje idete i kada se vraćate
  • Održite kratak i smiren ritual pozdrava
  • Ne iskradajte se – važno je sačuvati povjerenje

4. Surađujte s odgojiteljima i učiteljima

Odgojitelji i učitelji mogu pružiti značajnu podršku. Važno je da:

  • pokazuju djetetu da ga shvaćaju ozbiljno
  • potiču razgovore među djecom o njihovim strahovima
  • budu uzor u socijalizaciji

5. Koristite slikovnice i igre

Slikovnice koje prikazuju djecu koja su uspješno prevladala slične strahove mogu pomoći djetetu da se poistovjeti i osjeti ohrabreno.

Koliko traje strah?

Trajanje straha ovisi o:

  • reakcijama roditelja i okoline
  • osobinama ličnosti djeteta

Većina razvojnih strahova nestane s vremenom uz emocionalno stabilnu i podržavajuću okolinu. U pravilu, nije potrebna stručna pomoć.

Zaključak: Strpljenje, ljubav i suradnja

Za uspješnu prilagodbu djeteta ključno je:

  • strpljenje i pažnja roditelja
  • kontinuirana i otvorena suradnja s odgojiteljima i učiteljima
  • međusobno povjerenje i uvažavanje

👉 Djetetu najviše pomaže sigurna emocionalna povezanost s odraslima.

Piše : Zora Junušić

Scroll to Top