Traganje za smislom kod mladih
PETAK, 13. LIPNJA 2025.
„Jer dok se industrijsko društvo neprestano trudi da po mogućnosti zadovolji sve čovjekove potrebe, a njegova popratna pojava, potrošačko društvo, nastoji čak proizvoditi nove potrebe kako bi ih moglo zadovoljavati, tako ona najljudskija od svih ljudskih potreba – potreba za smislom, ostaje posve nezadovoljena.“
– Viktor Frankl
Osoba koja prolazi kroz određene poteškoće i probleme u današnje vrijeme pati od ponornog osjećaja besmislenosti i praznine zbog čega u logo terapiji govorimo o takozvanom egzistencijalnom vakuumu.
U svom radu kao psiholog susrećem se s mladim ljudima koji ispunjeni sumnjama dovode u pitanje smisao svog života. Najčešće navode kako osjećaju da je svaki njihov trud uzaludan te da u tome ne pronalaze nikakvo ispunjenje. Tako ističu da ne osjećaju radost niti motivaciju u svojim zadacima i poslovima, a ponekad i u komunikaciji s drugima. Međutim, u zadnje vrijeme primjećujem kako se sve više povećava broj mladih koji se javljaju s osjećajem besmisla, a samim time i s povećanom razinom anksioznosti, depresije, strahova, te panike.
Kompas i usmjerenje za dalje ne prepoznaju u sebi i tako se gube u izvanjskom, vidljivom svijetu koji ih navodi da se u vrtlogu raznih informacija prilagode već postavljenim „pravilima“ i poznatim okvirima, što naposljetku dovodi do toga da ostaju zbunjeni i prazni, dovodeći u pitanje smisao svega što rade.
Logoterapija i smisao kao osobni odgovor
Smisao u logoterapiji ne znači ništa apstraktno, već je riječ o konkretnom smislu neke situacije s kojom se susreće isto tako konkretna osoba. To znači da svaka situacija s kojom se osoba suočava je tu s razlogom – tu je da osoba na tu situaciju podari svoj odgovor i da potraži smisao trenutnog perioda svog života.
Kao što Viktor Frankl navodi, smisao se ne može napraviti niti proizvesti, može se samo pronaći. Iz same rečenice vidimo kako je čovjek u neprestanom traganju, svjestan toga ili ne. Upravo u svojoj knjizi „Čovjekovo traganje za smislom“ Viktor Frankl opisuje ono što je i temelj logoterapije – neprestana potraga za smislom koji postoji čak i u naizgled beznadnoj situaciji.
Upravo se kroz iskustvo čitanja i razmišljanja o njegovom iskustvu u logorima u meni probudila želja za dubljim istraživanjem logoterapije, a tako i smisla života.
Zbog čega ovaj naslov?
Ono što me prvenstveno motiviralo da pišem o navedenoj temi je to što svakodnevno slušam mlade ljude i razmišljam o onom što govore i traže. Mladi su posebno u vremenu pandemije naišli na potpuno nove zahtjeve izvan njihove kontrole – njihov dotadašnji ritam života odjednom je prekinut te su se suočili s nemogućnosti održavanja bliskih kontakata na način na koji su navikli.
Sama ta činjenica u vrijeme pandemije je za mlade bila veliki teret s obzirom na to da su se nalazili u periodu u kojem su upravo socijalne mreže, komunikacija s vršnjacima, dijeljenje svojih doživljaja i ideja s njima ključne za njihov adekvatan razvoj. Nažalost, puno toga prebacilo se na online sustav, za adolescente i studente to se čak odnosilo i na prelazak na online nastavu, a mnogi mladi su svoj posao obavljali od kuće.
Nezaposleni mladi suočili su se direktno sa svojim problemom te su isticali kako su se posebno osjećali izolirani, izgubljeni i usamljeni. Često i nezaposlenost vodi do osjećaja beskorisnosti, a mladima ne pada najteže sama nezaposlenost, nego upravo taj osjećaj besmislenosti.
Izazov traženja smisla u suvremenom svijetu
Tako Frank navodi kako bi u društvu preobilja većina ljudi trebala imati dovoljno sredstava za život, ali mnogi ljudi govore kako ne znaju zašto uopće žive te čemu su na ovome svijetu. Problem je taj što mladi sve češće navode kako teže za istinskom srećom i uživanjem u životu, a pritom zaboravljaju da time sebe dovode u još veći problem. Njihova primarna težnja tako postaje težnja za srećom i uživanjem. Umjesto da uživanje ostane ono što je, ono postaje tad jednim ciljem napregnute intencije. Uživanje tako postaje jedini sadržaj i predmet pažnje.
Također egzistencijalni vakuum očituje se ponajprije u dosadi i ravnodušnosti. Dosadu Frank opisuje kao gubitak zanimanja za svijet, a ravnodušnost kao nedostatak inicijative da se nešto u svijetu novo inicira, promijeni na bolje.
„Rješenje socijalnog pitanja moglo bi duhovnu problematiku posve osloboditi tek nakon što je prethodno temeljito mobilizira; čovjek će postati slobodan tek kada se temeljito pozabavi samim sobom, tek nakon što prethodno spozna sve problematično na samome sebi, problematiku vlastitog postojanja.“ – Paul Polak
Digitalni svijet i gubitak povezanosti
Mladi često navode da su postali nezainteresirani za ono što ih je prije ispunjavalo i činilo radosnim. Njihov način života u potpunosti se promijenio te sve više ostaju u svojim sobama, „spojeni“ na Wi-Fi mrežu koja im naizgled omogućava sve, ali ipak onemogućava puno toga – posebno potragu za smislom u svom životu.
Naravno, to nije jedini mogući ishod situaciji – postoji najbolji mogući odgovor, a to je odgovor kojeg svaki pojedinac (u ovom slučaju mlada osoba) može dati za sebe, odnosno izabrati mogućnost koja je najbolja od ponuđenih u njegovom ili njezinom životu.
Snaga izbora i primjer Viktora Frankla
Smisao je ponekad zahtjev određenog trenutka. Ponekad se smisao odnosi i na osobu. Možemo tako reći da svaki dan, svaki sat čeka sa svojim novim smislom. Nijedan psiholog, psihijatar, psihoterapeut ne može reći osobi što je smisao, ali joj može reći da život ima određeni smisao, čak i više – da je smisao moguće pronaći unatoč svim okolnostima, a tako i u patnji.
Možemo uzeti za primjer smisao kojeg je Viktor Frankl pronašao u logoru. Shvatio je da svaki novi dan on može izabrati želi li se boriti i u tom danu doprinijeti koliko god može ili odustati. Očito je da drugu opciju nije odabrao, a njegov odabir za borbu, pa čak i pomaganje drugim zatvorenicima donio je plodove kakve ne možemo niti pojmiti.
Sama činjenica da je njegovo iskustvo ohrabrilo barem jednu osobu da krene u aktivnu potragu za smislom velika je. Međutim, to se nije zaustavilo na tome te tako danas svjedočimo sve bržem širenju spoznaja do kojih je sam Viktor Frankl došao u svom iskustvu zarobljeništva te kasnije primjenjujući to u svojim predavanjima i knjigama.
Kako nam to može pomoći pri usmjeravanju mladih?
Kako nam to može pomoći pri usmjeravanju mladih? Što možemo učiniti za njih te kako ih potaknuti na promjenu? Bilo bi svakako dobro upoznati ih s raznim primjerima osoba koje su postigle nešto što bi mogli nazvati čudom s obzirom na okolnosti u kojima se nalaze. Primjer koji mi prvi dolazi je iskustvo Nicka Vujičića koje je rođen bez ruku i nogu.
Nick je usprkos velikoj boli, poniženju i strahovima, uspio nadići samog sebe te ostvariti ne samo samostalni, već i svrhovit, ispunjen život. Danas je tako jedan od najpoznatijih govornika koji širom svijeta promiče ideju da je najvažniji cilj svakog čovjeka pronaći smisao života usprkos svim poteškoćama ili izazovima.
„Vjerujem da život nema ograničenja! Želim da i vi to osjetite bez obzira na izazove pred kojima se trenutačno nalazite. Prije nego što krenete sa mnom na ovo putovanje, zamolit ću vas da osvijestite koja ste sve ograničenja nametnuli sebi u svome životu. A sada razmislite o tome kako bi bilo živjeti bez svih tih ograničenja. Kako bi život izgledao kad bi sve bilo moguće.“
Nick je tako sa sedamnaest godina osnovao neprofitnu organizaciju Life Without Limbs (Život bez ekstremiteta), ima diplomu iz računovodstva i financijskog planiranja i živi život bez ograničenja. Nick je tako zaista osoba za koju možemo reći da živi punim plućima.
Pritom naravno treba uzeti u obzir da je i njegov put obilježen teškoćama, teretima i pitanjima na koja je samo on mogao dati odgovor. Prema tome, trebalo bi svakoj mladoj osobi pristupiti tako da ona shvati da nitko drugi umjesto nje, pa tako ni psihoterapeut, ne može odabrati mogućnost koja je najbolja za nju.
Tri staze prema pronalasku smisla
Čovjek putem „tri staze“, triju vrsta vrijednosti (stvaralačke, doživljajne i vrijednosti stava) traži i pronalazi smisao. Točnije, čovjek smisao može vidjeti u tome da nešto osmisli i stvori, zatim da nešto doživi, osjeti, da nekoga ljubi te tako da iako naizgled bespomoćan, vidi u određenoj situaciji smisao.
Istaknula bih i primjer ostvarenja vrijednosti stava kojeg je navela Elisabeth Lukas, učenica Viktora Franka, klinička psihologinja koje je nastavila metodički razvoj logoterapije. Navodi tako primjer u kojem je ostvarenje vrijednosti stava vidjela na primjeru svoje majke koja je umirala od raka te na svojoj samrti tješila druge.
Navodi kako su upravo u danima njene smrti njeni bližnji, pa tako i Elisabeth, očajnički razmišljali o tome kojim bi joj riječima mogli pružiti utjehu i pomoć. Međutim tada je njena majka počela najedanput tješiti njih i pokazivati novu snagu koja ih je sve iznenadila.
Ona je tjelesno propadala, ali njen duh je bio taj koji je jačao, a Elisabeth piše kako su zapravo oni koji su stali oko nje bili zdravi, ali zapravo slabiji od nje. Elisabeth ističe kako je svima koji su vidjeli pozitivan stav njene majke porasla snaga koja ih je u daljnjem životu hranila i poticala da se nastave boriti.
Svaki mladi čovjek treba pronaći svoje talente i smisao
Potrebno je tako da svaka mlada osoba odgovori na to što ona voli stvarati, gdje osjeća potrebu za djelovanjem u smislu da nešto novo, kreativno stvori. Zato je bitno da svaka mlada osoba uvidi koje talente i sposobnosti ima te kako ih može najbolje primijeniti.
Također, u svakodnevnom životu ponekad je potrebno i zastati te bez ikakvog naprezanja uživati u prirodi, zvuku ptica, mirisu cvijeća, a ponekad je samo i tišina dovoljna. Međutim, tu ne prestaje mogućnost svake osobe.
Bitno je osvijestiti da ne možemo težiti osjećaju spokoja i zadovoljstva i navezati se na to da baš svaki trenutak života bude takav. Viktor Frank upravo i navodi da onaj koji traga isključivo za srećom gubi smisao trenutne situacije te tako ističe da sreća zapravo i dolazi ako osoba krene u potragu za smislom ne očekujući da je sreća ishod, glavni cilj.
Unatoč velikom napretku tehnologije i svim mogućnostima koje nam pružaju, čovječanstvo se nalazi u vremenu koje poručuje da možemo ostati na životu bez puno osobnog naprezanja. To možemo uočiti gledajući način života suvremenog čovjeka, kojemu je sve više stvari „servirano“ i koji u samo nekoliko koraka može doći do onoga što poželi.
Međutim, ono što nikako ne može biti tek tako servirano je upravo čovjekov pronalazak smisla. Zato je bitno mladima osvijestiti da samo aktivnim traganjem i pronalaženjem načina za ispunjenjem navedenih vrijednosti mogu odgovoriti na pitanje koje im život postavlja i pronaći smisao.
Povezanost društvenih mreža i mentalnog zdravlja mladih tijekom pandemije
U svom diplomskom radu pisala sam i o temi povezanosti utjecaja društvenih mreža i mentalnog zdravlja mladih u doba pandemije korona virusa. Pokazalo se kako su mladi na samom početku pandemije u mnogo većoj mjeri koristili društvene mreže. Moguće je da su mladi koji su koristili društvene mreže u većoj mjeri nego prije bili izloženi velikom broju često kontradiktornih informacija što je doprinijelo razvoju depresije, anksioznosti i stresa kod pojedinaca. Međutim, dodatnim spoznajama i čitanjem Franklove literature uvidjela sam kako je najvjerojatnije sam porast osjećaja besmislenosti kod mladih taj koji je povezan s porastom depresije.
Frankl ističe kako se čovjek zapravo ne zanima za užitak, unutarnju ravnotežu nego je zapravo usmjeren prema svijetu unutar kojega traži smisao koji bi htio ispuniti ili osobu koju bi mogao ljubiti. Čovjek ostvaruje samog sebe upravo u onoj mjeri u kojoj samoga sebe zaboravlja, a zaboravlja samoga sebe u onoj mjeri u kojoj se predaje: nekoj misiji kojoj služi ili nekoj osobi koju ljubi. Potrebno je tako mladima osvijestiti to da svaka situacija zahtijeva nešto od nas, postavlja nam pitanje, a mi smo oni koji odgovaraju – odlukom i djelovanjem.
Pandemija kao prilika za samospoznaju i smisao života
Tako i situacija pandemije korona virusom može biti i mogućnost mladih da se posvete boljem upoznavanju samih sebe, da krenu razmišljati ili zapisivati što je to na čemu su zaista zahvalni u svom životu, da svaki dan otkriju cilj i teže prema tome. Završila bih s odlomkom iz knjige „Liječnik i duša“ Viktora Frankla u kojem on opisuje kako je zapravo malo potrebno da čovjek otkrije smisao, odnosno kako se zapravo u situacijama koje bi mogli uzeti zdravo za gotovo krije puno smislenog sadržaja. Potrebno je tako zastati i u jednostavnosti svakodnevice otkriti pravo bogatstvo, otkriti koje sve mogućnosti samo čovjek ima i koliko već od samog početka darova posjedujemo.
„Jer ako je riječ samo o trenutku – već po veličini jednog trenutka može se izmjeriti veličina života. Visina nekog planinskog lanca ne navodi se dakako po visini neke doline, nego isključivo po visini najvišeg planinskog vrha. Tako i o smislu života odlučuju vrhunci i jedan jedini trenutak može povratno dati smisao cijelom životu. Upitajmo čovjeka koji je na planinarenju doživio pogled na Alpe u sunčevu sjaju i ushićen tom ljepotom osjetio kako mu leđima prolaze srsi – upitajmo ga može li nakon takvog doživljaja njegov život ikada postati posve besmislen.“
Piše: Zorica Ergović