NEDJELJA, 22. LIPNJA 2025.
U okusu dobrog kolača vidim trag Stvoriteljeve ljubavi
Često je naša svakodnevica ispunjena prigovorima na različite situacije kroz koje prolazimo.
Iz dana u dan postajemo sve više nezadovoljni i ogorčeni životom kojeg živimo. Tako postajemo nesposobni vidjeti i sve ono dobro što nam Stvoritelj svakodnevno daruje te nažalost, zbog tog stanja i tih osjećaja, počinjemo i Njega optuživati zbog svega što nam se događa.
Polako postajemo hladni prema molitvi, a naše pouzdanje u Njegovu dobrotu vidno je narušeno.
Razočarani smo jer Bog ne reagira onako kako bismo mi to željeli i to nas dodatno frustrira. Teško nam je vjerovati da Mu je zaista stalo do našeg života. U svom srcu čeznemo za promjenama, a unatoč tome, imamo osjećaj kao da se stalno vrtimo u začaranom krugu tog svog nezadovoljstva.
Molimo Boga da se dogodi neka radikalna promjena i tražimo Ga da nam jasno pokaže kako Mu je zaista stalo do nas. U svojim mislima imamo plan kako bi On trebao učiniti tu promjenu. Mi smo sve osmislili, a na Njemu je da te želje usliši.
U svojim vapajima koje Mu upućujemo, sve više sami sebe podsjećamo na prosjaka koji prosi za mrvice.
Zaboravljam da sam Njegovo ljubljeno, jedinstveno dijete i kao da se taj identitet unutar mene pomalo gubi.
Uvjeren sam u laž, možda čak privid, krivu sliku, kako mi se On ne želi smilovati jer sam možda previše grešan pa mu zbog toga nisam drag.
Sve te misli preplavljuju nutrinu mojeg bića i duše te moju svakodnevicu čine teškom i neizdržljivom, često i depresivnom.
Prije svega važno je osvijestiti kako Bog itekako vidi što sve prolazim i da mi zaista želi pomoći.
Nije hladan ni dalek kada je moj život u pitanju. Kroz različite situacije, osobe, malene detalje, znakove, On mi progovara.
Zato je važno prije svega otpustiti svoje planove kako bi se određeni problem riješio i fokusirati se na to da mi On zaista želi pomoći, a na meni je da prepoznam Njegov govor i odgovor u mojoj svakodnevici.
Za to mi je i više nego potrebna Njegova pomoć i zbog toga je važno da i moja molitva postane drugačija, da manje namećem svoju volju i silno je želim ostvariti, već da Ga zamolim da mi pomogne prepoznati svoje djelovanje kroz dan i moju svakodnevicu.
Zahvalnost je izuzetno važna jer liječi moje ranjeno i narušeno povjerenje, pa se zato trebam pitati i ohrabrivati se na sljedeće načine:
- Mogu li nabrojati barem tri trenutka na kojima želim Stvoritelju reći hvala?
- Koja je to osoba kroz koju mi je Gospodin poslao utjehu i ohrabrenje?
Vjerujem da mi je ta osoba poslana s razlogom u život i da mi kroz nju progovara moj Stvoritelj. - Koje su to riječi koje sam negdje pročitao, a tako su me ohrabrile i ispunile mirom?
Prisjećam se osobe koja mi je servirala ukusan kolač koji je sama napravila.
Promatram osmijeh na njezinu licu dok me promatra kako uživam u okusu. Ta osoba je sretna jer vidi zadovoljstvo na mome licu. Ja sam sretan jer se netko potrudio oko mene da i meni bude lijepo.
Tu vidim ljubav, obostranu ljubav. To je djelo Stvoriteljeve ljubavi u nama kako bismo jedni drugima bili na dar.
U najmanjim detaljima naše svakodnevice možemo pronaći trag dobrote koja nas liječi od svakog nezadovoljstva.
Bog je ljubav i svoju ljubav nam iz sekunde u sekundu svakodnevno objavljuje, pokazuje i dokazuje, a mi samo trebamo bolje otvoriti oči i svoja srca!
Piše: p. Ivan Raljušić